Kao prednji -uređaji za prikupljanje informacija, senzori imaju temeljnu funkciju pretvaranja različitih fizičkih, kemijskih ili bioloških veličina u mjerljive električne signale. Oni su temeljne komponente za automatizaciju i inteligenciju u modernoj industriji, energetici, transportu, medicini i nadzoru okoliša. Njihova izvedba izravno određuje točnost i brzinu odziva pozadinskog-kontrolnog sustava u opažanju uvjeta okoline, čime zauzimaju nezamjenjivu poziciju u tehnološkim primjenama.
Iz načelne perspektive, senzori se mogu klasificirati u različite tipove na temelju različitih mehanizama djelovanja fizičke veličine. Uobičajene vrste uključuju senzore temperature, tlaka, pomaka, brzine, ubrzanja, protoka, vlažnosti, intenziteta svjetlosti, koncentracije plina i magnetskog polja. Različiti senzori primaju promjene u mjerenom objektu putem osjetljivih elemenata i pretvaraju neobrađene informacije u napon, struju, frekvenciju ili digitalno kodirani izlaz koristeći termoelektrične, piezorezistivne, fotoelektrične, magnetoelektrične, kapacitivne ili elektrokemijske učinke. Ovaj proces pretvorbe zahtijeva i visoku osjetljivost kako bi se osiguralo hvatanje slabih signala i dobru linearnost i stabilnost za održavanje pouzdanosti mjerenja tijekom dugotrajnog rada.
U tehnološkoj evoluciji, poboljšanje performansi senzora uglavnom se odražava u tri aspekta: minijaturizacija, integracija i inteligencija. Primjena tehnologije mikroelektromehaničkih sustava (MEMS) omogućila je realizaciju ranije glomaznih senzorskih struktura na milimetarskoj ili čak mikrometarskoj skali, smanjujući potrošnju energije i troškove dok olakšava ugradnju u prijenosne uređaje ili zatvorene prostore. Rješenja za integraciju više-senzora mogu centralizirati funkcije otkrivanja različitih parametara na jednom čipu, poboljšavajući konzistentnost podataka i smanjujući vanjske smetnje ožičenja kroz-obrađivanje signala na čipu. Inteligentni senzori, sa svojim ugrađenim mikroprocesorima i komunikacijskim modulima, posjeduju samo-kalibraciju, samo-dijagnozu i mogućnosti predobrade podataka i mogu izravno slati filtrirane ili kompenzirane standardizirane informacije u glavni sustav, značajno pojednostavljujući integraciju sustava.
Prilagodljivost okolišu ključni je pokazatelj praktičnosti senzorskog inženjeringa. Za različite scenarije primjene, senzori moraju održavati stabilan rad u uvjetima širokog temperaturnog raspona, jakih vibracija, visoke vlažnosti, jakih elektromagnetskih smetnji ili korozivnih medija. Stoga odabir materijala za kućište, postupaka pakiranja i dizajna izolacije signala zahtijeva specijaliziranu optimizaciju, kao što je korištenje kućišta od nehrđajućeg čelika ili keramike, punjenje inertnim plinovima ili smolom za zalijevanje radi poboljšanja razine zaštite i dugoročne-pouzdanosti.
S razvojem industrijskog interneta i interneta stvari, uloga senzora proširila se s jednostavnog prikupljanja podataka na pret{0}}fazu obrade za percepciju sustava i-donošenje odluka. Njegova široko rasprostranjena primjena u lociranju kvarova pametne mreže, praćenju okoliša i ranom upozoravanju, inteligentnoj kontroli proizvodnog procesa i izgradnji pametnih gradova neprestano usmjerava različita područja prema percepciji-stvarnom vremenu, preciznoj kontroli i učinkovitoj suradnji. Predvidljivo je da će, s integracijom novih materijala, novih procesa i algoritama umjetne inteligencije, dimenzija percepcije senzora i razina inteligencije nastaviti napredovati, postajući važan kamen temeljac za izgradnju digitalnog društva.